Ovisnosti

Opis

Ovisnost o opijatima se definira kao snažan psihički nagon za uzimanjem opijata. Tolerancija se razvija tako da se doza mora sve više povećavati kako bi se postigao željeni početni učinak, a fizička ovisnost se sve više pojačava kako se doza povisuje i što dulje traje uzimanje. Tolerancija i fizička ovisnost razvijaju se vrlo brzo, a u slučaju ustezanja od uzimanja javlja se apstinencijski sindrom.

Naziv narkomanija svatko povezuje s uživanjem jakih sredstava, droga ili tableta. Osoba koja uzima ta sredstva zove se narkoman. Mnogi ipak ne znaju o čemu je zapravo riječ. Bit je problema narkomanije u tome da se odrede narkotična sredstva. jer ako to ne učinimo, narkomanom možemo nazvati i onoga koji voli jesti ili je pretjerano zaokupljen bilo čime.

Narkoticima u medicini nazivamo tvari koje dovode do promjena u živčanom sustavu. Dok su se prije u tu grupu ubrajali samo lijekovi i sredstva za umrtvljenje živčane i duševne aktivnosti, danas takvim sredstvima smatramo i ona koja izazivaju posebna uzbuđenja. Upoznavanje običaja i navika različitih društvenih sredina pokazala su da je u mnogih naroda uobičajeno uzimanje takvih sredstava i da su društvene reakcije vrlo različite.

Dok se u nekim azijskim zemljama uživanje i pušenje opijuma nikad nije posebno osuđivalo, takva je praksa u drugim zemljama izazivala strah i otpor. U novije vrijeme Svjetska zdravstvena organizacija, na osnovi stručnih istraživanja i međunarodnih sporazuma, uspjela da većina zemalja svijeta prihvati popis narkotičnih sredstava i pristane na posebnu kontrolu.

Glavne značajke osoba koje uživaju takva sredstva su:
- psihička i fizička ovisnost o djelovanju droge
- nesavladiva potreba za uzimanjem droge
- sklonost povećanom uzimanju
- duševne, tjelesne i društvene promjene koje su posljedica uzimanja droge.

O uzimanju narkotizirajućih sredstava zna se iz najstarijih povijesnih dokumenata. Mnogi su uzimali posebna sredstva da bi došli u stanje ekstaze, uzbuđenosti ili smirenja.

Narkomanom se ne postaje preko noći. Prvi je pokušaj najčešće posljedica zavođenja u društvu ili znatiželja. Pri tom nije rijetko razočaranje. Čovjek je očekivao više nego što se stvarno dogodilo. Pogotovo je neugodan osjećaj mamurluka nakon prestanka djelovanja droge, kada se javlja mučnina, povraćanje i druge smetnje.

Iako sve to nije najugodnije, javlja se želja da se ponovo uzme sredstvo. Nakon nekoliko ponavljanja učvršćuje se navika; čovjek je još uvijek uvjeren da ga to neće "uhvatiti", da je "svoj gospodar". Ponovljene pokušaje uzimanja sredstva narkoman opravdava time što se neće ponašati drugačije od svojih prijatelja i što želi dokazati da može raditi što hoće. Nekad sporije, nekad brže, narkoman sve češće pribjegava uzimanju sredstva, a kada je bez njega, sve više na nj misli. Tok privikavanja sličan je alkoholizmu, ali mnogo je jači i brži.

Prijelaz između normalnoga života i života narkomana naročito se skraćuje u mladih ljudi. Pogotovo je to izraženo kod onih koji su po prirodi skloni da u sukobu s drugima bježe u nerealnost, kod razočaranih i slabih ličnosti i onih koji su podložni utjecajima. Duša i tijelo takvih osoba traže narkotično sredstvo i takav će čovjek uraditi sve što može da bi ga se domogao. U tome se ne preza od laži, prevare, krađe, pa ni od zločina.

Alkoholizam nismo spomenuli slučajno. Iako alkohol nema iste teške karakteristike kao neka druga narkomanska sredstva, ipak se i u vezi s njim javlja jednako intenzivna ovisnost čovjeka o kemijskom ili drugom sredstvu. Zato se u novije vrijeme ne govori samo o narkomaniji nego o ovisnosti, tj. o upornoj, bitnoj i bolesnoj povezanosti čovjeka i opasnoga sredstva.

Od najstarijih zapisa i iskustava primitivnih naroda do današnje civilizacije, čovjek je pronalazio uvijek nove vrste napitaka s različitom koncentracijom alkohola. U svijetu se svakodnevno troše milijuni litara alkoholnih pića. Na to se izdaje više sredstava nego za prosvjetu ili druge neophodne potrebe.

Neki smatraju da je to normalno, drugi te činjenice ocjenjuju kao kronično otrovanje čovječanstva. Za piće se upotrebljava etilni alkohol, pa se prema tome alkoholizam često naziva etilizam. Druge vrste alkohola mnogo su štetnije za organizam i predstavljaju direktne otrove.

Alkoholno piće veoma brzo prolazi iz želuca u krv i dolazi u sve naše organe. Alkohol se proširuje do svih tkiva. Najviše ga ima u krvi, ali može se dokazati u mokraći, izdahnutom zraku, u znoju. Razgrađuje se u jetri, a samo manje količine dolaze direktno u mokraću. Jetra ima veliku sposobnost razgradnje alkohola, ali i za to treba vremena; oko 8 - 9 grama čistoga alkohola može preraditi na sat, a to odgovara koncentraciji alkohola od 0,1 posto.

Alkohol je izrazit živčani otrov. U manjim količinama uzbuđuje moždane stanice, u većim djeluje kao narkotično sredstvo koje umiruje ili čak umrtvljuje njihov rad.

Poslije alkoholnoga izleta, kao i poslije epileptičnoga napadaja, slijedi dubok san. Nakon kraćega ili duljeg spavanja dolazi do osjećaja fizičke i psihičke iscrpljenosti koju zovemu mamurluk. Čovjek se loše osjeća, boli ga glava, mučno mu je, ne može misliti i sav je bolestan. Međutim, ima alkoholičara koji ne osjećaju mamurluk iako drugi boluju po dva-tri dana.

Da li je alkoholizam bolest ili samo loša navika? Pitanje je vrlo važno jer o odgovoru ovisi i način borbe protiv alkoholizma. Ako je bolest, valja je liječiti, a ako je svjesna navika, valja je zabranjivati i kažnjavati. Većina medicinskih stručnjaka smatra da je bolest, ali ima zemalja u kojima se s alkoličarima postupa kao s prijestupnicima, kažnjava ih se i upućuje u socijalne i radne ustanove. Nije alkoholičar svatko tko pije i koji se ponekad napije. Prijelaz između normalne i bolesne osobe nije lako odrediti.

Usporedo s razvijanjem narkomanije sve je češća tabletomanija, tj. potreba da se povremeno ili stalno uzimaju bilo kakve tablete. Naročito se mnogo uzimaju tablete koje sadržavaju vitamine, različite minerale, soli i ekstrakte.

Tako se i izraz narkomanija sve češće upotpunjuje s riječju ovisnost. Ako nečiji osjećaj sigurnosti ovisi o bezazlenom ili blaženom sredstvu, govorimo o tabletomaniji, a ako je riječ o narkomanskom sredstvu, govorimo o narkomaniji.

Tabletomanija ne oštećuje tijelo ako se ne uzimaju opasnija sredstva. Važno je znati da mnogi lijekovi protiv glavobolje imaju sastojke koji mogu dugotrajnim uzimanjem izazvati narkomansku potrebu za povećanjem broja tableta, a djeluju štetno i na neke organe, naročito na one koji proizvode krvne stanice.

Zato se ne može odrediti jasna granica između neopasne tabletomanije i prave narkomanije. Bitna je potreba za lijekovima koji treba da pomognu održati tjelesnu i duševnu ravnotežu. Iako se mnogima čini da tablete uzimaju radi sprječavanja i liječenja tjelesnih simptoma, ipak su to gotovo uvijek psihički razlozi.

Mjere samopomoći za prirodno liječenje ovisnosti

- Nastojte ne početi uzimati opojna sredstva jer ne postoji apsolutan i siguran lijek protiv ovisnosti
- Tjelesna, duševna i socijalna terapija
- Uzimanje preparata za poboljšanje probave i rada jetre
- Promijenite dosadašnji, nezdravi način života
- Narkomaniju bismo mogli istrijebiti samo onda kada bi svaki član društva bio tako duševno zreo da odbija opijanje kao samozavaravanje i da se potvrđuje u društvu drugim načinima
- Narkomanija se može sprječavati prvenstveno stvaranjem takvih životnih i radnih uvjeta da svaki pojedinac u životu postiže priznanje za svoj opstanak
- Zadovoljan i sretan čovjek neće postati narkoman

Napomena

Obavezno posjetite liječnika.