PONAŠANJE

Opis

Tako reći od časa rođenja, dijete se uči živjeti u društvu. U početku je egoističan tiranin: radi što hoće i svu okolinu prisiljava da se njemu podređuje i njime bavi. U interesu njegova života roditelji ga postepeno uče da uskladi neke porive: navikavaju ga da jede samo u određeno vrijeme, da spava prema programu, da nuždu izvrši na određenim mjestima.

U sukobu s roditeljima dijete stječe pozitivne navike i počinje rasuđivati. Samoživo i tvrdoglavo ponašanje, koje je dovodilo i do svađe s braćom i vršnjacima, ustupa mjesto konstruktivnom uklapanju u životnu sredinu. Očekujemo da je dijete prilikom polaska u školu socijalno zrelo. To znači sposobno da se brine za sebe: da zaveže cipele, da se obuče, pospremi svoje stvari, ali i da se primjereno ponaša prema drugoj djeci i odraslima.

Za ta iskustva često nije dovoljan samo roditeljski dom. Djeca koja ne dolaze u dodir s vršnjacima, koja se kreću samo u uskom krugu odraslih, teško se prilagodavaju. Ona su u stranoj sredini ili suviše stidljiva, povučena, odbojna ili prgava i nasilna. Ako dijete nije socijalno zrelo u školi može imati velikih teškoća. Dječji vrtići su vrlo dobra pomoć u socijalizaciji.

U školi se nastavlja razvijanje suradnje pojedinca i grupe, pa se od zrele, odrasle osobe očekuju skladni odnosi. Ako se netko ne ponaša onako kako očekujemo, govorimo o napadnom ponašanju, odnosno o smetnjama ponašanja. Ovaj posljednji izraz služi i kao opisna dijagnoza, naročito djece i mladeži.

Da bi se utvrdilo kada možemo govoriti o smetnjama, potrebno je ocijeniti koje je ponašanje normalno. Od zdrave, normalne, prosječne osobe očekuje se da će u radu i privatnom životu surađivati s drugim ljudima, da neće narušavati opća društvena pravila ponašanja, da će drugima pomagati i neće pretjerano isticati svoju osobnost.

Pravila ponašanja bitno ovise o običajima jedne zemlje ili čak jednog kraja. Zakoni nepisanih običaja postoje i tamo gdje nema pisanih pravila ponašanja. Pravila se s vremenom mijenjaju.

Bake se često čude kako se to unuci ponašaju jer u njihovo vrijeme te i te stvari nisu bile dopuštene. Po tome se čini kao da od generacije do generacije popušta strogost, ali nije tako. Stvaraju se nove zabrane i nove obveze.

Bonton često poistovjećujemo s odgojem, pa za onoga koji se napadno ponaša kažemo da je neodgojen. Susreti s ljudima uvjeravaju nas da to nije točno. Ima djece i odraslih iz vrlo uglađenih obitelji koji se neodgovorno ponašaju, a oni koji su odrasli u nesređenim međuljudskim odnosima pokazuju visok stupanj spremnosti za društvenu suradnju.

Način ponašanja u društvu ne možemo poistovjetiti s pojmom duševnog zdravlja. Ponekad su roditelji zadovoljni što se dijete ponaša pretjerano pristojno, što je uglađeno i pažljivo poput starijih ljudi. Na žalost, tako skučena djeca koja su sputana mnogim zabranama često boluju od neuroze ili druge psihičke smetnje.

S roditelja na djecu prenose se mnoge osobine, pa i način reagiranja. U narodu se kaže: "Kakav otac, takav sin", "Jabuka ne pada daleko od stabla". Ali ima mirne djece od nemirnih roditelja i obratno.

Uzroci neobičnog ponašanja mogu biti stvarni i prividni, namjerni i spontani. Ako je jedno dijete vrlo živo, ono će se starijim roditeljima ili rođacima činiti kao neotesano, nepristojno, nametljivo. Ne shvaćaju da je riječ o normalnom ponašanju.

Pojedinačni ispadi djeteta mogu biti i sredstvo suprotstavljanja okolini. Roditelji su jači od djeteta i imaju nad njim vlast. Mogu ga istući ili drugačije kazniti. Dijete se s njima ne može direktno boriti, ali im može načiniti neku psinu, može se iživljavati u školi, tući se s vršnjacima, pljuvati, izgovarati nepristojne riječi. Takve reakcije mogu biti izraz dječje osvete, iako dijete to često ne radi svjesno.

Izrazi protesta protiv odraslih i protiv društva u cijelini dolaze i u vrijeme tjelesnog sazrijevanja, pa takvi mladići i djevojke rano počinju pušiti, napadno se oblače, puštaju kosu i izazivaju primjedbe i zgražavanje.

Jedan od izraza smetnji ponašanja je i krađa. Takva djeca najprije kradu novac i predmete od roditelja, onda od kolega u školi, poslije prelaze na organizirane krađe u trgovinama i drugdje. Iako je izvršena na naivan način, krađa je važan simptom. Postupak s ukradenim novcem ili stvarima objašnjava bit motiva. Mnoga djeca podijele ukradeno svojim "prijateljima" ili potroše na bilo što.

Prijatelje smo stavili u navodnike zato što su takva djeca često bez pravih prijatelja. Kradu jer osjećaju da ih nisu dobro prihvatili ni u obitelji ni vršnjaci. Simbolično uzimaju od roditelja i "kupuju" sklonost i drugih. Djeca toga nisu svjesna, a sukobi do kojih dolazi samo ih još više obeshrabruju da na drugi način učvrste svoje mjesto u društvu.

Prijestupi djece i mladeži u svijetu u stalnom su porastu. Sve je više prijevara, krađe i drugih radnji koje svjedoče o smetnjama ponašanja. Organizirani su i sudovi za maloljetnike koji izriču kazne i odgojne mjere. Kod manjih prijestupa određuje se pojačan nadzor roditelja ili centra za socijalan rad. Tada će socijalni radnik, a po potrebi psihijatar i drugi stručnjaci, pomoći djetetu koje je počinilo krivično djelo.

Takav nadzor obično traje dvije godine, a može i dulje. Kod težih djela određuje se smještaj u odgojni ili popravni zavod. Pojedine od tih mjera ne znače potpun uspjeh u preodgajanju, stalno se traže novi putevi.

Sigurno je da se smetnje ponašanja ne mogu ukloniti kaznama. Kaže se da je "batina iz raja izašla", a svojevremeno je bio običaj da je roditelj, koji je dovodio dijete u školu, rekao učitelju: "Tvoje je meso, a moje kosti", tj. možeš tući dijete koliko hoćeš, ali nemoj ga ubiti.

U nekim našim krajevima bilo je uvriježeno da djecu tuku jedan dan u tjednu bez obzira jesu li kriva ili nisu. Vjerovalo se da od batina djeca bolje rastu. Vjerojatno na takvim osnovama neki ljudi traže oštre kazne za takvu djecu.

Varaju se oni koji smatraju da se huligansko ponašanje može silom suzbiti. Sila zakon mijenja, ali ne i ćud. Smetnje ponašanja liječe se psihoterapijom, lijekovima i odgojnim postupcima. Valja izbjegavati nagle i nepromišljene reakcije. Ne smije se klonuti pred neuspjesima, koji su vrlo česti.