KUMARINI

Opis

Kumarin je najjednostavniji spoj i ima intenzivan, karakterističan miris. U svježoj biljci kumarin je vezan za šećer (glikozid) i nema miris. Tek nakon uvenuća i pri sušenju kada se raspadne kumarinski glikozid, razvija se poseban miris koji podsjeća na miris sijena.

Poznato je oko sto kumarinskih spojeva. Nekada se kumarin koristio u prehrambenoj industriji za aromatiziranje hrane, a danas se zbog mogućeg kancerogenog djelovanja više ne koristi. Neki kumarini djeluju protuupalno, drugi sprječavaju edeme, poboljšavaju cirkulaciju krvi, imaju spazmolitično djelovanje, umiruju i djeluju baktericidno.

U visokim koncentracijama štete jetri i srcu, te djeluju narkotički. Kumarini eskuletin, umbeliferon i herniarin se dodaju preparatima za sunčanje jer apsorbiraju UV-zrake koje uzrokuju crvenjenje kože.

Iz kumarina pod utjecajem bakterija nastaje dikumarol koji sprječava grušanje krvi, tako što iz enzimskog kompleksa istiskuje vitamin K i time sprječava nastanak tromboze. U promijenjenom obliku često se primjenjuje kod opasnosti od tromboze.

Neki kumarini imaju snažne fotosenzibilizirajuće osobine i uzorkuju tzv. travni dermatitis. U dodiru s određenim biljkama, pod utjecajem sunca na koži nakon nekoliko sati nastaju crvene mrlje i mjehurići koji se nakon jednog ili dva dana pretvaraju u tamne pjege.

Kumarinima pripadaju i aflatoksini. Te tvari proizvode plijesni na različitim namirnicama, među njima i na žitaricama, grahoricama, lješnjacima i orasima. Aflatoksini su vrlo štetni, oštećuju jetru i djeluju kancerogeno, pa stoga izbjegavamo pljesnivu hranu.