PROŠIRENE VENE


U tijelu čovjeka postoje tri vrste krvnih žila: arterije, kapilare i vene. Arterije vode krv iz srca prema periferiji tijela i granaju se u sve manje ogranke. Najmanje krvne žile koje nastaju gananjem arterija i nazivaju se krvne kapilare. U kapilarama krv daje stanicama potrebnu hranu i kisik, te preuzima otpadne materije metabolizma. Ponovnim spajanjem sitnih kapilara nastaju sve veće krvne žile koje odvode krv nazad prema srcu, a zovu se vene. Vene su znatno slabije građene od arterija. Njihova stijenka nije tako čvrsta i elastična, što je razumljivo s obzirom na to što stijenka arterija podnosi mnogo viši krvni tlak od stijenke vena. Postoje razlike i u unutrašnjosti. U unutrašnjosti vena nalaze se zalisci koji su tako građeni i postavljeni da krv može teći samo prema srcu, tj. zalisci sprječavaju vraćanje krvi u obrnutom smjeru prema kapilarama. Arterije nemaju zalisaka jer je vraćanje krvi nemoguće zbog visokog tlaka koji stvara srce svojim radom. Slično kao što nije moguće ni vraćanje vode u vodovodnim cijevima tako dugo dok rade pumpe u crpnim stanicama.

U venama je krvni tlak nizak. Svako povećanje tlaka u jednom dijelu vene usmjerava krv prema nazad, što zalisci u normalnim uvjetima sprječavaju. Proširenje nastaje kada se u venama poveća krvni tlak zbog pritiska izvana ili začepljenja iznutra. Ako je protok krvi venom onemogućen, krv se ubacuje preko "pomoćnih vena" u druge vene. Navala krvi u tim venama izaziva povećanje krvnog tlaka i vene se šire. Brojne površinske vene nalaze se pod kožom na čitavoj površini tijela. Pojedinačna i manja proširenja mogu se vidjeti gotovo na svim dijelovima tijela. Znatnija venska proširenja, koja su posljedica ozbiljnijih poremećaja u tijelu, mogu se vidjeti pod kožom prsnog koša i trbuha, te na nogama.


Više od dvadeset posto ljudi iznad tridesete godine života imaju proširene vene na nogama. Broj takvih žena mnogo je veći od muškaraca. Bolest se smatra ne samo medicinskim nego i socijalnim problemom. Zbog proširenih vena na nogama izgubi se toliko radnih sati kao i zbog gripe. Proširene vene na nogama možemo nazvati bolešću civilizacije. Najčešće se javljaju u civiliziranim zemljama. Tome je kriv način života suvremenog čovjeka. Ograničeno kretanje, manjak tjelesnog vježbanja, pretežno stojeći rad, sve to ometa normalan tijek venske krvi prema srcu. Kretanje omogućava normalnu cirkulaciju krvi u nogama. Kada pokrene nogu ili kada samo napne mišiće na nogama, čovjek pokrene izvjesnu količinu krvi prema srcu i tlak krvi u venama se smanji. To je tzv. "mišićna venska pumpa". Kod ljudi koji u svom poslu pretežno stoje, "mišićna pumpa" nije dovoljno iskorištena i u venama stalno zaostaje izvjesna količina krvi (prodavači, konobari). Dolazi do zastoja krvi i porasta tlaka u venama. Zalisci u venama popuštaju pritisku i vraćaju manje količine krvi, a poslije sve veće, što izaziva širenje vena. Dugotrajno povećanje tlaka u venama dovodi do sve većeg širenja vena. Vene se postepeno izdužuju i postaju vijugave. Ako se ne liječe, izdužene vene spletu se u klupko i nastanu veliki čvorovi. Zastoj krvi proteže se unazad sve do kapilara. Zvog toga raste tlak u krvnim kapilarama i u njih dolazi manje svježe krvi. Koža i potkožno tkivo na tome mjestu dobivaju sve manje hrane i kisika. Koža postepeno postaje tanja, neishranjena, da bi na kraju bila tanka poput pergament-papira i obojena smeđom bojom. Na kraju se toliko stanji da potpuno nestane, pa se na tom mjestu stvori rana.

Proširene vene izazivaju upale vena (flebitis). Upala je uvijek povezana s grušanjem krvi, trombozom. Ugrušak krvi može djelomično ili potpuno zatvoriti venu. Takav ugrušak može se i otkinuti, te krvnom strujom otići u udaljenije dijelove tijela i izazvati u tkivu ili organu ograničen prekid cirkulacije krvi (tromboembolija). Mnogo su rjeđi uzrok prirođene greške u venama, naročito na zaliscima, zatim slabija razvijenost vezivnog tkiva koja je uglavnom nasljedna. Vezivno tkivo je potporno, kao što su i kosti, samo je mekano, te ispunjava prostore između organa, povezuje organe i tkiva, te prati krvne žile. I trudnoća može uzrokovati proširenje vena zbog povećanog pritiska u trbuhu koji se prenosi na velike vene trbušne šupljine i zbog općih promjena u tijelu za vrijeme trudnoće. Proširene vene mogu uzrokovati tumori, ožiljci, ciste jer izvana pritišću i otežavaju protok krvi.

Proširene vene svatko vidi i prepozna već na prvi pogled. Koji put su to neznatna proširenja od svega nekoliko centimetara, ali mogu biti i dugačka, te vijugava poput svrdla ili zmije, a protežu se od stopala do gornjeg dijela natkoljenice. Manja proširenja ne moraju izazvati znatnije tegobe, ali i neznatna proširenja mogu izazvati bolove u nogama i brzo umaranje. Bol se pojačava noću, naročito za vrijeme menstruacije. Zbog laganog oteknuća na potkoljenicama dolazi do napetosti, stezanja i težine u nogama. Javlja se osjećaj kao da "mravi idu po nogama", osjećaj paljenja, žarenja, trnjenja, svrbeža. Povremeno nastaju jaki i bolni grčevi u mišićima noge. Oteknuće, naročito u području gležnja, javlja se već nakon kratkog i mirno stajanja.


Danas postoje brojni lijekovi za liječenje proširenih vena. U najvećem broju slučajeva to su proizvodi farmaceutske industrije, ali postoje i pučki lijekovi, jedni se piju, dok se drugi stavljaju direktno na onaj dio kože gdje se nalaze proširene vene. Svi lijekovi koji se piju samo su dodatna sredstva. Uzimanjem samo lijekova, proširene vene ne mogu se suzbiti. Postoje samo dva postupka koji mogu dati trajne rezultate, operativno odstranjivanje oboljele vene i liječenje injekcijama direktno u oboljelu venu. Liječenje injekcijama izvodi se tako da pacijentu koji leži liječnik uštrca lijek direktno u oboljelu venu. Vena se zatim povije elastičnim zavojem koji se nosi još nekoliko tjedana od posljednje injekcije. Tim postupkom vena se zatvori i od nje ostaje samo uski tračak tkiva, ali sve vene ne mogu se sklerozirati. Mnogi liječnici nisu pristaše te metode jer se vene u velikom postotku ponovo prošire. Tim postupkom u veni se stvara krvni ugrušak (tromb), koji se postepeno otapa, rastvara i kroz godinu-dvije u ugrušku se stvori kanal i vena opet postane prohodna. Najsigurniji je način liječenja proširenih vena operativni postupak. Prije 1800 godina rimski je liječnik Galen tupom kukom iščupao proširene vene. Unatoč tome što je ta metoda vrlo stara, u mnogim je slučajevima nezamjenljiva i još uvijek daje najbolje rezultate. Izvjesno poboljšanje u početku bolesti može se postići kratkim periodima mirovanja s podignutim nogama. Prilikom spavanja noge treba podignuti barem deset centimetara. Tim se postupkom poboljšava protok krvi kroz vene koje su bile izvrgnute velikom naporu zbog dugotrajnog stajanja ili sjedenja.