NESVJESTICA


Nagli gubitak svijesti najpotresniji je znak bolesti. Za bolesnikovu okolinu nesvjestica je uvijek alarmantan simptom koji redovito izaziva jaka uzbuđenja i paniku. Dramatska slika bit će to izraženija što je gubitak svijesti nagliji, naročito ako se pojavi kao grom iz vedra neba u mlade i do tada potpuno zdrave osobe. Nesvjestica nije uvijek stanje koje ugrožava zdravlje ili život. Kratkotrajan gubitak svijesti česta je i bezazlena pojava, pretežno uzrokovana prolaznim poremećajima optoka krvi u mozgu. Ali gubitak svijesti može biti dugotrajan i dubok. Gubitak svijesti koji traje duže vrijeme, a bolesnik se ne može probuditi nikakvim podražajima, naziva se koma. Najopasnije stanje nastaje kada je gubitak svijesti posljedica prestanka rada srca i disanja.

Gubitak svijesti zbog prestanka osnovnih životnih funkcija, tj. rada srca i disanja, može doći iznenada u različitim okolnostima, npr. zbog udara struje, utapljanja, gušenja, trovanja, povreda glave. U takvim slučajevima panika i neznanje onemogućuju svrsishodno pružanje pomoći metodama oživljavanja. Gubitak svijesti redovito prethodi smrti. Gubitak svijesti i smrt često su očekivan i neizbježan završetak teških i neizlječivih bolesti. Do nesvjestice dolazi tek onda kada nastane poremećaj u centru za svijest u mozgu. Uzroci koji dovode do takvih poremećaja mnogobrojni su i međusobno različiti. Najčešći je poremećaj dovoda kisika stanicama mozga. Kisik u životu stanica igra bitnu ulogu zato što se potrebna količina energije iz hrane dobiva tek djelovanjem kisika.

Koma je nesvjestica koja traje duže vrijeme i iz koje bolesnika ne možemo probuditi. Koma je stanje organizma koje nastaje kod mnogih unutarnjih bolesti, zaraznih bolesti, trovanja i težih povreda glave. Koma je i stanje organizma koje redovito prethodi smrti. Koma je posljednji znak, konačan završetak svih bolesti. Najčešće su kome koje nastaju zbog promjena u mozgu, tzv. mozgovne ili cerebralne kome. Najčešći uzrok mozgovne kome je moždani udar (apopleksija). Moždani udar nastaje zbog pucanja krvnih žila u mozgu što dovodi do krvarenja. Uzrok moždanog udara može biti i začepljenost krvne žile mozga (embolija). Zbog krvarenja u mozak, gubitak svijesti nastaje naglo, brutalno, često s oduzetošću jedne polovice tijela. Nekontrolirano vršenje nužde redovna je pojava, a disanje je duboko i usporeno. Ozlijede mozga su uzrok cerebralne kome. Dubok gubitak svijesti, koji traje duže vrijeme, posljedica je oštećenja mozga. Ostali popratni znakovi ovise o onom dijelu mozga koji je oštećen.


Danas su sve češća komatozna stanja zbog djelovanja različitih otrova, a jedno je od najčešćih otrovanja ugljičnim monoksidom. Smrtnost od ugljičnoga monoksida veća je nego od svih drugih otrova zajedno. Nakon početka mučnine, glavobolje, povraćanja i otežanih pokreta, dolazi do gubitka svijesti. Težina otrovanja ne ovisi samo o količini plina u atmosferi koja se udiše, nego i o vremenu izloženosti tijela otrovu. Tako će i vrlo male koncentracije plina izazvati teška otrovanja i nepopravljive posljedice, ako je osoba bila duže vrijeme izložena djelovanju otrova. Uzimanje većih količina sredstava za spavanje i umirenje živaca uzrokuje komu. Danas ima na stotine različitih preparata koje se mogu uzeti zabunom ili namjerno u samoubilačkoj namjeri. Lijekovi se moraju čuvati od djece i duševno zaostalih osoba. Mlade osobe posežu za tabletama zato da skrenu pozornost na sebe, uglavnom zbog sukoba s roditeljima, neispunjenih želja, bračnih razmirica ili neuspjeha u školi. Netočno odmjerena doza može imati kobne posljedice.

Mnoge unutarnje bolesti mogu dovesti do dugotrajnog gubitka svijesti. Bolesnici od šećerne bolesti padaju u dijabetičku komu zbog nakupljanja štetnih tvari. Štetne materije nastaju zbog poremećene izmjene tvari: aceton, kiseline itd. Osjeća se zadah po acetonu ili trulom voću, koža je suha, disanje jako i duboko. Do kome može doći i zbog naglog smanjenja šećera u krvi. To je hipoglikemična koma, gubitku svijesti prethodi znojenje, slabost, glad, glavobolja, komu prate grčevi tijela. Uzrok je prevelika doza inzulina ili gladovanje uz redovno uzimanje inzulina. Dugotrajniji manjak šećera u krvi može dovesti do težih oštećenja mozga. Količina šećera u krvi smanjuje se i kod mnogih drugih bolesti, npr. jetre, tumora gušterače, jakih fizičkih napora, otrovanja alkoholom, naročito u male djece. Davanjem šećera direktno u krv bolesnik se u roku od nekoliko sekundi iz duboke kome vraća punoj svijesti.


Komatozna slika ovisi o uzroku kome i mjestu gdje je mozak jako oštećen. Postoje takva oštećenja mozga kada je bolesnik potpuno nepokretan, ne može se privesti k svijesti nikakvim postupcima, ali ima otvorene oči. Riječ je o oštećenju moždane kore, toga najrazvijenijeg i najosjetljivijeg dijela mozga. Oči su otvorene, lutaju bez cilja, eventualno mogu reagirati samo na grublji podražaj nesvrsishodnim pokretom. Postoje i takva oštećenja mozga kada bolesnik očima prati predmete koji se kreću ili upravlja oči prema izvoru zvuka. Takvi pacijenti ne mogu gutati ni kontrolirati nuždu. Hrane se direktnim davanjem hrane u krv ili pomoću gumene cijevi direktno u želudac. Takva oštećenja mozga nastaju zbog toga što je mozak bio suviše dugo bez kisika, ali ne tako dugo da bi nastala smrt. Bolesnici ponekad mogu živjeti desetak i više godina.