HALUCINACIJE


Halucinacije su priviđenja koja nemaju nikakve veze s podražajima koje su uhvatili naši osjetni organi. Takve osobe nešto vide, čuju, osjete miris, okus ili dodir, a u stvarnosti se to uopće nije dogodilo. To su umišljaji.
Slično se događa i normalnim ljudima, ali samo u iznimnim okolnostima. Poznata je tzv. "fatamorgana": iscrpljeni i žedni putnici u pustinji odjednom vide palmu, potok, jezerce. Čini im se da će odmah doći do oaze, posljednjim snagama požure, a svega toga odjednom nestane. To se događa prilikom jake iscrpljenosti kad netko svim svojim psihičkim silama nastoji doživjeti ono što želi.

Halucinacije su najčešće bolesna pojava. Duševni bolesnici često doživljavaju osjete koji ih zbunjuju: čuju glasove, netko im govori iako su sami u sobi, ili vide nešto što drugi poriču, ili osjećaju da ih nešto dodiruje, iako ničega nema, osjete miris ili smrad koji ne postoji, normalno začinjena hrana djeluje bljutavo ili ima čudan okus. Takve osobe ne možemo razuvjeriti.


Na osnovi tako iskrivljenih i nestvarnih doživljaja razvija se duševna bolest. Bolesnik vjeruje u ono što je osjetio kao u stvarnost i pokušava protumačiti što se dogodilo. Djelomično rasuđuje kao normalan čovjek. Učini li mu se da čuje glas svog susjeda koji mu prijeti, postaje uvjeren da mu susjed doista želi zlo; zato smišlja obranu. Najprije prestaje razgovarati s tim čovjekom, izbjegava ga i promatra njegovo ponašanje. Ako su halucinacije uzele maha, on će svaku stvarnu riječ ili bilo kakvu gestu procjenjivati na osnovu govora koji je halucinirao. Može se dogoditi da iz čistog mira, riječima ili fizički napadne susjeda. Tko ne poznaje misli takvoga bolesnika smatrat će da je ispad besmislen. Ali bolesnik je razvio posve drugu sliku stvarnosti i njegova je agresivnost zapravo obrana od umišljenoga napada drugih.

Priviđenja ove vrste mogu se javljati trajno ili povremeno. Poznato je da bolesnik u visokoj temperaturi doživljava iluzije i halucinacije. To je naročito burno u djece. Vizije su priviđenja koja pojedinac doživljava toliko živo da se odjednom nađe u posebnom svijetu. Njemu se ukazuje prizor iz priče, iz vjerskih ili drugih sadržaja. Pod utjecajem želje i mašte vidi i čuje vile, razgovara sa svecima, ili ima osjećaj da nazoči nekom događaju. Nikakvu kritiku ne priznaje.


Vizije se mogu odnositi na prošle ili buduće događaje, a govorimo o njima i onda kada netko maštovito i živo predviđa izvršenje pothvata ili zadatka. Poznato je da su poneki od tih zanesenih ljudi doista imali dar odličnoga zapažanja, a to je bila i osobina mnogih učenjaka i pronalazača. Svaki narod imao je svoje vizionare i proroke. Njihove se greške zaboravljaju, a točna proročanstva pamte. Danas još uvijek ne možemo objasniti sve takve pojave, njima se bavi posebna nauka parapsihologija.